IZAZIVANJE PANIKE I NEREDA Krivično delo u fokusu javnosti

krivično

Krivično delo Izazivanje panike i nereda, koje se nalazi  u Krivičnom zakonu Republike Srbije pod članom 343, krivično je delo o kom se priča i koje je često u fokusu javnosti

U poslednje vreme sve češće čujemo kako je neka osoba privedena i uhapšena zbog iznošenja svog stava na društvenim mrežama Facebook i Twitter. U tim slučajevima „revolucionari sa društvenih mreža“ neretko završe u pritvoru ili kućnoj izolaciji, a zbog „širenja panike putem društvenih mreža“. Često i mediji zbunjuju jer prenose delimično tačne informacije, pa primera radi napišu da se “osumnjičeni tereti za krivično delo širenje panike i nereda u pokušaju“. Međutim, u Krivičnom zakonu Republike Srbije u članu 343. jasno je propisano krivično delo za „Izazivanje panike i nereda“ što apsolutno nema nikakve veze sa “širenjem panike i nereda“.

Šta je izazivanje panike i nereda?

Naime, pod izazivanjem panike i nereda podrazumeva se iznošenje ili prenošenje lažnih vesti koje mogu da izazovu paniku ili teže narušavaju javni red i mir, kao i da osujete ili ometaju sprovođenje odluka i mera državnih organa ili organizacija. Za ovo krivično delo predviđena je kazna zatvora od tri meseca do tri godine i novčana kazna. Tu je i drugi stav – „Ukoliko je ovo delo načinjeno putem medija i sličnih sredstava informisanja, kao i na javnim skupovima učinilac se može kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina. Znači, izazivanje podrazumeva aktivnost pojedinca u cilju njenog nastanka.

Šta je širenje panike i nereda?

S druge strane, širenje panike daje doprinos nečemu što je već dogodilo (u ovom slučaju to su panika i nered). Bez dublje analize toga da li su društvene mreže (Facebook, Twitter) sredstva javnog informisanja (uzećemo da jesu), u ovakvim slučajevima se prvo mora dokazati da je radnjom učinioca izazvana posledica koja se kod nekog dela ogleda u izazivanju panike ili težem narušavanju javnog reda i mira, osujećenju ili značajnijem ometanju sprovođenje odluka i mera državnih organa ili organizacija koje imaju javna ovlašćenja. Dakle, da bi se neko optužio za širenje panike potrebno je prvo dokazati krivicu, odnosno postojanje umišljaja ili svesnog nehata.

Podeli tekst:

Možda će vas zanimati: