S jedne strane novinari moraju da u okviru zakona da obezbede slobodu izražavanja i izdavaštva, ali s druge strane ne smeju da povrede pravne propise.Najsloženije i najrelevantnije pitanje u okviru medija i ljudskih prava jeste to da se postavi granica gde prestaje pravo na slobodu medijskog izveštavanja i sloboda govora, a gde počinje zaštita privatnosti pojedinca. Drugim rečima, postavlja se pitanje u kom momentu interes pojedinca prevagne nad interesom javnosti.
Zaštita prava i javne ličnosti
Mada je Zakon o javnom informisanju i medijima vrlo precizno definisao staova pitanja, a posebno koja se odnose na eksploataciju nečije privatnosti mnoge su situacije koje vidimo svakodnevno gde se ovaj zakon apsolutno ne poštuje. Ovo se odnosi posebno na javne ličnosti i političare. Zato je potrebno u svakom konkretnom slučaju povući granicu između privatnog i profesionalnog života pojedinca.
Zaštita prava i medijska sloboda
Naravno na to se nadovezuje pitanje medijske slobode koja neretko balansira između različitih vidova interesa i sloboda. S jedne strane novinari moraju da u okviru zakona da obezbede slobodu izražavanja i izdavaštva, ali s druge strane ne smeju da povrede pravne propise. Takođe oni moraju da obezbede i pravovremeno i istinito informisanje. To znači da se mediji danas nalaze između tri interesne zone, države i političkih interesnih struktura, interesa vlasničkog kapitala i javnosti.
Zaštita prava i intelektualna svojina
Medijsko pravo u jednom delu reguliše i autorska prava i intelektualnu svojinu, a zapravo tu se najčešće radi o povredi i zaštiti originalnih tvorevina nekog medija. Zbog interneta i društvenih mreža autorska prava se krše u velikom procentu, a da osobe koje to rade nisu nisu ni svesne toga. Deljenje i objavljivanje tuđih sadržava sa autorskim pravima nanosi ogromne štete medijskoj, muzičkoj, TV i filmskoj industriji. Zbog toga je kršenje ovih prava, prošireno i na oblast medija, a ne samo autorskog prava.
Zaštita prava i radiodifizija
Pitanje radiodifuzije, takođe ovog dela prava i ono predstavlja obezbeđivanje slobodnog javnog informisanja i sprečavanja mešanja političkih i interesnih struktura u oblikovanje javnog mnjenja. Zbog toga je neophodno obezbediti zabranu monopola kada je vlasništvo nad medijima u pitanju. Takođe bi trebalo obezbediti da ne dolazi do objedinjenja interesa između vlasnika medija i kompanija koje distribuiraju sadržaj.